Najstariji tragovi života na Braču datiraju između 12. i 8. stoljeća pr. Kr. u spilji Kopačina, u blizini malog sela Donji Humac.
Najstarija naselja nalaze se u unutrašnjosti otoka. Sa svojim obrambenim zidovima, Škrip se smatra najstarijim naseljem na otoku, a njegova povijest počinje prije 3000 godina. Često nazivan „hrvatska Mikena“, Škrip je obavijen brojnim legendama i mitovima o kojima možete saznati više u Muzeju otoka Brača.
Brojni su arheološki nalazi iz prvih stoljeća nove ere. Reljef Herkula u rimskoj kamenolomu kraj Splitske iz 4. stoljeća, kada su Rimljani gradili Dioklecijanovu palaču. Ranokršćanski mozaik iz 6. stoljeća pronađen je uz Župnu crkvu u Supetru. Ranokršćanska bazilika sv. Lovre iz 6. stoljeća smještena je u uvali Lovrečina. Samostanski kompleks Mirje iz 6. stoljeća nalazi se na brdu iznad Postira, uz brojne druge ranoromaničke crkve diljem otoka.
U 16. stoljeću, pustinjaci koji su bježali pred Osmanskim Carstvom izgradili su nekoliko pustinjačkih naselja u spiljama i stijenama. Najpoznatiji su Samostan Blaca i Zmajeva spilja. Njihove marljive ruke stvorile su zadivljujuće spomenike i građevine.
Nerežišća su malo pitoreskno mjesto koje je sve do 1828. bilo upravno i gospodarsko središte otoka. Ondje se nalazio i dvor bračkog kneza koji je upravljao cijelim otokom.
Kroz povijest, Brač su osvajali mnogi vladari. U antičko doba, na otoku su živjeli Iliri i Rimljani. Godine 872. otok su opljačkali saraceni. Nakon toga, Bračem su upravljale Mletačka Republika, Kraljevina Ugarska, bosanski kralj Tvrtko Kotromanić, Habsburška Monarhija te Francusko Carstvo tijekom Napoleonovih ratova. Nakratko je crnogorski vladika Petar I Njegoš, uz pomoć Rusa, uspio osvojiti Brač.
Napokon, početkom 20. stoljeća, Brač je postao dio Jugoslavije, sve do njezina raspada i proglašenja Republike Hrvatske.
